Svjedoci smo mnoštva afera ministra MUP ZHŽ Zdravka Borasa, koje ne prestaju puniti novinske stupce i stranice portala, kako u BiH tako i u Republici Hrvatskoj. Jednostavno, bez njega je nemoguće više zamisliti bilo kakvu vijest vezanu za MUP ZHŽ, pa i za Ljubuški.
U sjeni brojnih afera ministra Zdravka Borasa, tako i posljednjeg žestokog obračuna sa sindikalcima policije i njihovim vođom Vjekoslavom Markotom, ostaje osoba koja je sve ovo pokrenula - načelnik Ljubuškog Nevenko Barbarić. On se posljednjih ljetnih vrelih dana nekako izuzeo od svega, otišao čovjek u debelu hladovinu. Ulogu gromobrana prepustio je ministru Zdravku Borasu tako da izgleda kako sve "munje s neba" padaju samo po njemu. Sada samo rijetki, za ovakvo loše stanje u općini Ljubuški, prozivaju Nevenka Barbarića.
Barbarić u Sarajevo, Ljubuški ostavlja Kraljeviću?
Još je jedna politička lukavštvina kojoj je Barbarić pribjegao, skrenuvši pozornost sa sebe, kada je u prvi plan isturio Tonija Kraljevića, predsjednika općinskog odbora HDZ Ljubuški i aktualnog ministra financija u Vladi ZHŽ.
Iz kuloara bliskih HDZ-u iscurile su informacije kako je načelnik Ljubuškog spreman svoje načelničko mjesto na sljedećim lokalnim izborima prepustiti upravo Toniju Kraljeviću, a on planira, na sljedećim općim izborima, pokušati osvojiti mjesto u parlamentu FBiH, a potom se uvući u neko od ministarstava u Sarajevu.
Ovo će, po svemu sudeći, biti drugi pokušaj bijega iz Ljubuškog našeg načelnika (nakon neuspjelog pokušaja odlaska u sabor RH), koji iza sebe ne ostavlja baš lijepu ostavštinu - Ljubuški je opustošen odlaskom mladih i starih, čitavih obitelji u inozemstvo, doslovno trbuhom za kruhom.
Barbarićev plan za građane Ljubuškog ne mora biti nužno loš, budući da njegova despotska vladavina nije ostavljala puno prostora nadi u poboljšanje.
Toni Kraljević, u međuvremenu, ima zadatak, barem malo, popraviti Barbarićev loš imidž. Imidž čovjeka koji se otuđio od naroda koji ga je birao, čovjeka kojeg malo tko na ulici pozdravlja. Čovjeka koji više brige posvećuje zvanju u Beli no načelničkom. Načelnika koji je u javnosti okružen svojim "lošim izumima" u vidu Tihomira Kvesića, predsjednika općinskog vijeća Ljubuški, te ministra MUP-a ZHŽ Zdravka Borasa. U odnosu na ovu dvojicu, Kvesića i Borasa, Toni Kraljević djeluje kao profinjena politička figura, koja se, za razliku od njih, barem želi dopasti javnosti.
Može li Kraljević izvući Ljubuški iz blata?
Jesu li te profinjene metode Tonija Kraljevića, kojeg krase i elokventnost i prepoznatljiv modni stil, nakon 16 godina despotske vladavine, koja je rezultirala krahom i uništenjem firmi (Duhanska stanica, Vinarija, JKP Ljubuški itd), aferama Nativa (zaslužna za nedolazak investitora na međudržavni prijelaz Bijača), čineći na taj način dugoročne štete za razvitak općine Ljubuški, dovoljne za izvući Ljubuški iz blata?
Štete dugogodišnje Barbarićeve vladivine nitko neće moći izmjeriti, ostaje pustoš u blizini graničnog prijelaza Bijača kao svjedočanstvo pogubne Barbarićeve politike. On od toga ne može pobjeći, a obećanja da će to biti najmodernija poslovna zona u BiH poslije svakih izbora sada liči na običan mjehur od sapunice.
Toniju Kraljeviću, ako se obistine Barbarićevi planovi, zbilja neće biti lagano, jer izvući posrnulo gospodarstvo, ostvariti pretpostavke za dolazak investitora, propala poduzeća podići iz pepela, ... zadatak je koji ne bi ostvarili niti najveći ekonomski stručnjaci.
Toni Kraljević kao političar se, do sada, pokazao dobrom tampon zonom između frakcija unutar samog HDZ-a, ali i kao osoba koja u najtežim trenucima prvo putem komunikacijske moći, zatim financijskim injekcijama, spašava najveće goruće afere. Ili, bolje rečeno, zaustavlja ih.
Ušutkavanje Zaboravljenih branitelja
Sjetimo se najveće pobune Zaboravljenih branitelja, koji su tada bili na vrhuncu moći, uspjevši spriječiti dolazak Dragana Čovića u Ljubuški te odgodivši sve aktivnosti vezane za proslavu 27. obljetnice osnutka temeljnog ogranka HDZ BiH Ljubuški. Toni Kraljević tada, svojom diplomacijom, različitim obećanjima, uspijeva dogovoriti sastanak vodstva Zaboravljenih branitelja s Draganom Čovićem. Nakon tog sastanka na medijskoj sceni Zaboravljeni branitelji kao da i ne postoje. Malo tko ih spominje i očito, više ne predstavljaju opasnost za socijalne nemire, prosvjede koji su, ne tako davno, bili velika prijetnja za vladajuću stranku. Iako im nijedan od zahtjeva nije ispunjen uglavnom se osjeća kako su na neki način ušutkani. O čemu se zapravo radi zna najbolje Toni Kraljević.
Smirivanje strasti na relaciji Sindikati MUP-a - Vlada ZHŽ
Toni Kraljević je uspio smirivti zahuktale strasti na relaciji Sindikata MUP-a ZHŽ Vjekoslava Markote i ministra MUP-a ZHŽ Zdravka Borasa. Uspio je Kraljević, ovaj put bez Zdravka Borasa, zajedno s predsjednikom Vlade ZHŽ Zdenkom Ćosićem, upriličiti sastanak s Vjekoslavom Markotom, smiriti strasti i odgoditi štrajk sindikata MUP-a ZHŽ, s jednom jedinom rečenicom, bez podrobnijeg obražloženja, da će se pregovori između Vlade ZHŽ i sindikata nastaviti.
Toni Kraljević je i ovoga puta ugasio još jedno požarište koje je bilo velika stigma vladajuće partije, usprkos činjenici da je sindikat MUP-a ZHŽ nastavak pregovora s Vladom ZHŽ uvjetovao ostavkom ministra Zdravka Borasa.
Iz igre izbačen Zdravko Boras
Pozadina ostaje nejasna, a politički analitičari smatraju kako je, na ovaj način, iz igre izbačen ministar Zdravko Boras, koji se povukao iz javnosti nakon što nije odgovorio na postavljena otvorena i javna pitanja predsjedniku sindikata MUP ZHŽ Vjekoslavu Markoti. Politički analitičari ljubuških zbivanja, te kuloari unutar HDZ BiH u Ljubuškom špekuliraju i predviđaju konačni politički kraj ministra Zdravka Borasa. Ministrova šutnja znak je kako su u pravu.
Jeftini politički spinovi
Nakon što je Kraljević uspješno pacificirao Zaboravljene branitelje i Sindikate MUP-a ZHŽ, priskrbivši time kratkotrajni mir Nevenku Barbariću i vladajućoj oligarhiji, njegov imidž je, jeftinim političkim spinom, pokušao podići Radio Ljubuški, proglasivši ga najzaslužnijim za dovođenje kanadera iz RH na požarišta u Gornjim Radišićma i Mostarskim vratima.
U Ljubuškom ni požari ne mogu proći bez politikanstva, te mjerenjem zaslužnika za njegovo gašenje. Da stvari stoje drugačije i da ovo nije prvi put da kanaderi iz RH gase požare u BiH, primjer je i požar u Trebinju koji su gasili kanaderi iz RH. Ostaje gorka činjenica da se nerealnim reklamiranjem stavlja u drugi plan naša nespremnost za gašenje većih požara koji svakodnevno prijete u ovako sušnom razdoblju s enormno visokim temeperaturama.
Ljubuški vatrogasci, kojima treba skinuti kapu za njihovu požrtvovnost i htijenju da se odupru vatrenoj stihiji, nemaju odgovarajuću opremu i vozila za gašenje požara. Tu opremu trebala im je osigurati općina Ljubuški, te Županija zapadnohercegovačka, kako bismo svi mi zajedno bili sigurni od prijetećih posljedica požara u vrelim ljetnim mjesecima.
Na ta pitanja svakako odgovore trebau dati nadležni, a ne promovirati se na pomoći drugih.
U Ljubuškom, bez obzira na velike vrućine i sezonu godišnjih odmora, političkih je događanja (i dogovaranja), napretek. Naziru se procesi koji mogu donekle relaksirati političku scenu u vidu nove osobe kandidata za načelničko mjesto u Ljubuškom i povlačenje iz igre ministra Zdrava Borasa, koji je, opterećen mnogobrojnim aferama koje su dosadile (i naštetile), i samom HDZ-u.
