Ima jedan svijet gdje riječi su djela...
Zamislite takav svijet. Svijet, zemlju u kojoj kad ti nešto kažu, tako i bude. Kad ti kažu čekaj, požure to i uraditi.
Kad nešto ne mogu, pokušaju i pokažu ti barem kako se trude. Kad ne mogu, stanu uz tebe i budu ti podrška.
Okrenite se oko sebe. Ima li toga?
Ako i nema, ili ne vidite, ne bojte se.
Ne bojte se, kao što se niste bojali ni u ratu. Što se manje bojite vaš neprijatelj je slabiji. Što više ustrajete on više gubi glavu. I doći će tako dan kad će morati pred vašom snagom pognuti pogled ili okrenuti glavu ili stati uz vas.
Pokušavaju vas prešutjeti.
Prešutjeti one koji su bez računa stvotili njima priliku za punjenje računa. A ne prešućuju one koji su nepravedno stekli dobit. Time su vrlo vjerojatno onemogućili nekoga stvoriti novi život, odnosno uzdržavati ga.
Time su ubili brojne živote i pokušali ubiti život u Domovini.
Tvrdim kako je nemoguće zaboraviti vas. Ali ipak. Nekakav registar trebao bi kazati istinu. Istina je ova. Ima jedan svijet gdje riječi su djela, a djela se pretoče u riječi i žive vječno.
U tom svijetu živjeti ćete vječno.
O vašim djelima, kroz obranu svog dijela Domovine, svjedočiti će riječi.
Proći će vremena. Nebrojena su prošla. Ostati će tragovi vaših riječi i djela koje ne može nitko izbrisati.
Uklesana u kamenu i srcima vasih najmilijih, vašeg potomstva.
Ispričati ću vam nešto... Šta mogu riječi, jer riječi su djela.
Prije više od pet godina, na jednom lokalnom portalu jedna osoba objavila kolumnu, u predbožicno vrijeme, vrijeme čekanja Isusovog rođendana.
Komentiram ja njegovu jako lijepu kolumnu. Komentira jos netko pokušavajuci mi nešto pojasniti oko mojih očitih ukazivanja na nepravdu.
Malo smo se nadmudrivali...
Uskoro je članak s komentarima potpuno nestao s portala.
Sjećam se gašenja i jednog kompletnog portala, u to vrijeme.
Sve će netko učiniti da ugasi svjetlo istine!
A ništa da istina osvjetli naše živote.
Znam, a mislim znate i vi, kako će tako biti i sada. Znam kako znate ratovati. Vjerujem da vas neće slomiti.
Ali nitko ne može sam sve, stoga trebate podršku, vaša borba može potrajati.
Ćini li vam se da netko nedostaje, nemojte se brinuti. Ako nisu pored vas, ne znači kako nisu uz vas.
Vrijeme ce pokazati.
Nisu bili ni na frontu s vama, ali bili su s vama u mislima, molitvama, bili su u vasim srcima.
Mislim da je i sada tako. Ne mogu svojim rijecima,opisati sve sto mislim o vasem dostojanstvenom cekanju da vas se prizna i pruzi dostojanstveno mjesto medju istinskim braniteljima.
Zato cu biti slobodna kopirati dio kolumne tog mladog covjeka koja govori o cekanju i ocekivanjima i strpljenju koje nam pri tome treba.
Svako vam dobro, dragi branitelji svoga i našeg dostojanstva.
Vidimo se uskoro, a vi zovite ako treba nešto i prije. Ima još sokolova, samo lete podaleko, veliko je nebo.
Dio kolumne
U vremenu smo čekanja. Zapravo, stalno smo u vremenu nekog čekanja. Uvijek nešto čekamo. Sad je to Božić. Traje predbožićno vrijeme. Nismo baš sigurni što čekamo, ali mi nešto čekamo. Isusov rođendan je lagan odgovor. I očit odgovor. Ako pogledamo što sve radimo i ne radimo ovih dana i kad sve podvučemo, zbrojimo i oduzmemo, jesmo li sigurni da smo čekali Isusov rođendan. Ili sve one detalje koji čine Božić ugodnijim i ljepšim. Mnogima neće biti baš blještav Božić. Čak štoviše, puno strepnje i neizvjesnosti se nadvilo nad mnoge ljude koji su nesigurni za vlastitu egzistenciju…
Baš u tome pronalazim vezu malog Boga koji se rađa sa svima i za sve. Velike i malene. Bogate i siromašne. Puno strepnje i neizvjesnosti za vlastiti život je ono što je obilježilo Isusov dolazak na ovaj svijet. Ni njegov život nije bio siguran. Ali je i kao takav, malen i nemoćan, onakav kakvog ga očekujemo, preobražavao. Od običnih stvari učinio neobične. Zato što im se on približio i što ih je on učinio drukčijim. On svaki dan čini drukčijim. On mene čini drukčijim…
Dopustite da završim malo slobodnijim prijevodom par stihova one pjesme s početka… Uzmi moje ruke, ali nemoj ih pretvoriti u šake za udaranje. Uzmi moje usne i pretvori ih u poljubac. Uzmi ovu moju dušu i nauči je pjevati… Pa pomalo kroz došašće, pa pomalo prema Božiću, dragi moji…
