Jedan događaj iz domovinskog rata

Krajem osmog ili početkom devetog mjeseca 1993. godine, otprilike oko mjesec dana nakon izvršenog masakra muslimanske vojske nad civilima i vojnicima sela Doljani kod Jablanice, sa svojom satnijom sam preuzeo crtu u selu Doljani. Tada je bilo takvo stanje da ja kao zapovjednik satnije zapovjedam cijelim onim prostorom sela Doljana i planine Čvrsnice. Prilikom preuzimanja crte osjetio sam da nešto nije u redu i da se sve radi užurbano. Dio zapovjedništva bojne je bio s prethodnom satnijom i tu su ostali dok se ne izvrši smjena. Ponašali su se čudno i svi su se bili nekako uzvrpoljili i gledali što prije zbrisati iz Doljana. Ja sam ih pitao "gdje je municija", oni su rekli da ima samo jedan sanduk, da je takva zapovjed zbog velike potrošnje municije.

Oni su jedva dočekali da se izvrši smjena i da što prije zbrišu iz Doljana, a mene je čudilo to s municijom.

Odmah sam organizirao potragu za još municije kod mještana i pronašli smo, do kasno u noć, jedan sanduk. Satnija je čuvala crtu raspoređena na tri položaja, frontalno u selu i na dva položaja s boka s pristupnih pravaca s planine Čvrsnice.

Dok smo tražili municiju pred mrak me je nazvao zapovjednik duvanjske brigade general Glasnović i rekao mi "ko je tamo", ja sam rekao "zapovjednik satnije Vinko Zeljko", a on kaže slušaj Zeljko, moji izviđači su primjetili gomilanje muslimanske vojske iza Ilijine grude i hoću da onaj naš tenk, koji je pridodat vama, opali jednu granatu ujutro u četiri sata na Ilijinu grudu.

Duvanjska brigada je čuvala položaje sjeverno na prijevoju iznad Doljana i u selu Graćac kod Jablaničkog jezera. Meni je odmah bilo jasno zbog ćega su neki jedva čekali što prije zbrisati iz Doljana i zbog čega nema municije. Znao sam što se sprema pa sam zapovjedio da ujutro u četiri sata tenk opali 10 granata na brdo Ilijina gruda, da protuavionski top ujutro u četiri sata tuče po Ilijinoj grudi, da minobacači 82 mm i 120 mm ujutro u četiri sata ispale po 10 granata na brdo Ilijina gruda, da brdski top iz sela Sovići ujutro u četiri sata opali 10 granata po Ilijinoj grudi i da top (ZIS) sa Stropa (vrh na Čvrsnici), ujutro u četiri sata opali 10 granata na brdo Ilijina gruda.

Obavijestio sam vojsku da se sprema muslimanski napad i izdao sam zapovjed o povišenoj bojnoj spremnosti. Sanduk municije, koji smo kasno u noć pronašli kod jednog mještanina, trebao sam s logističarem rasporediti po crti. Kad smo došli do bočnog položaja Stuparski put, oko dva sata poslije ponoći, bila je jaka mjesečina i vidjelo se kao dan, onda se očulo žestoko pucanje sa svih strana. Kad se pucnjava smirila motorolom sam pitao zapovjednika voda je li sve u redu. On je rekao da su odbili muslimanski napad i pokušaj ubacivanja njihovih izviđača u našu pozadinu. Tim putem je muslimanska vojska ušla prije i izvršila poznati pokolj i masakr civila i vojnika na Stipića livadi.

Poslije sam obišao vojsku na Stuparskom putu, ravnomjerno podijelio ono malo municije i porazgovarao s vojnicima. Nakon toga sam otišao u selo na prednji (frontalni) dio crte i dok sam bio na tom položaju uslijedio je naš topovski odgovor u četiri sata ujutro. Kad se topovska pucnjava smirila, čuo se jedan muslimanski vojnik kako viče "ajde ustaše krenite, čekamo vas", mislim u sebi "čekamo i mi vas". Tim topovskim odgovorom i sprječavanjem ubacivanja njihovih vojnika u našu pozadinu razbili smo muslimanske planove o ponovnom zauzimanju sela Doljani.

S logističarem sam obišao i drugi bočni položaj prema Čvrsnici i već se bilo dobro svanulo. I njima sam rakao da nastave biti budni, jer Čvrsnica je velika i Muslimani bolje poznaju taj teren. Kad smo se vratili kući rodbini i prijateljima je bilo drago što nas vide žive, a neki su se pitali zar smo živi.

Nakon završetka rata, mi branitelji s obje strane gledamo da se izmirimo i da se to zlo više nikad ne ponovi, a službeni predstavnici vlasti, s obje strane, koji su se krili u ratu, danas ponovo izazivaju sukobe, ali sreća je u tome što se radi o tako nesposobnim ljudima za kojima nitko ne bi pošao.