U briljantnoj analizi razobličavanja postizborne rušilačke politike SDP-a i i Lagumdžijinih medijskih jurišnika, ugledni akademik Enver Kazaz, pogriješio je u jednoj stvari. U zaključku da je "postizborna kriza demaskirala medijsku scenu, dokazavši da se ona etnički locirala stvarajući tri potpuno odvojena, prečesto i neprijateljski pozicionirana medijska prostora". A upravo je tekst i u njemu izneseni stavovi Envera Kazaza, i ne samo njega, dokaz kako medijska, politička i intelektualna scena u BiH u ovom trenutku nije podijeljena po nacionalnoj, već etičkoj i demokratskoj crti.
Na jednoj strani su sdpevosko-jurišćevsko-lijanovićski medijski propagandisti, predvođeni Federalnom televizijom, koji izvrću činjenice, zamjenjuju teze, fašiziraju sve protivnike takve politike, ali uglavnom hrvatske i srpske političare, novinare i intelektualce, prikrivajući time činjenicu kako je većina uglednih bošnjačkih intelektualaca i medija protiv Lagumdžijine politike dekonstituiranja Hrvata i rušenja temelja BiH.
Mediji koji neodoljivo podsjećaju na ono što je nekada radila Politika i Televizija Beograd u vrijeme Miloševića krivo je nazvati sarajevskim medijima. Njih ima i u Mostaru i Sarajevu i s uvjetno rečeno bošnjačkom kao i s hrvatskom atribucijom. Jednako tako i među Hrvatima, kao i među Bošnjacima ima i političara i novinara i općenito javnih osoba koji su u funkciji podjarmljivanja Hrvata pod krinkom uvođenje tobožnje građanske multietničnosti, ili instaliranja pripadnika, umjesto predstavnika Hrvata u vlasti i onih koji takvu politiku razobličuju i protiv nje se bore snagom argumenata. Pišu po savijesti i na temelju činjenica.
Da SDP provodi majorizaciju Hrvata, gazi njihovu izbornu volju, ponižava ih, asimilra, da time ruši temelje Bosne i Hercegovine, da esdepovi mediji koriste jezik mržnje, truju medijski prostor, huškaju, da je taj javni servis u potpunosti stavljen u službu SDP-a, danas ne govore samo hrvatski političari, intelektulci i novinari.
Dapače, ima onih hrvatskih novinara, političara i nazovi intelektualca, kao i bošnjačkih, koji takvo što podržavaju i onih čestitih Bošnjaka i Hrvata koji su savjest demokratske javnosti. Imena ovih prvih neću navoditi, da me ne bi optužili da pozivam na njihov linč. No, kao dokaz svoje tvrdnje navest ću imena onih koji predstavljaju glas demokratske javnosti, glas samomislećih ljudi, istinskih intelektualaca, pravdofila, koji brane načela pravičnosti, načela demokracije, načela na kojima počiva BiH, kao država tri naroda, braneći tako Bosnu i Hercegovinu, od Lagumdžijinog rušilačkog pohoda.
Uz već spomenutog Envera Kazaza, tu su urednici i komentatori nekih od najutjecajnijih sarajevskih medija poput Senada Avdića, glavnog urednika Slobodne Bosne, Fahrudina Đape, urednika Informativnog programa TV 1, Seada Numanovića, glavnog urednika Dnevnog avaza, Vlastimira Mijovića, Avazovog komentatora. Unaprijed se ispričavam svima koje nisam naveo u ovom nizu.Svima koji riskirajući da Bakir i njih proglasi fašistima, kriminalcima i ustašama, ne šute, jer imaju savjest. Jer im to savijest ne dozvoljava..
Na strani onog što radi Lagumdžija sve je manje bošnjačkih intelektualaca.
Želim potencirati; Lagumdžija i njegova politika nisu, dakle, podijeli BiH; niti političku, niti medijsku, niti intelektualnu scenu, ni u BiH, ni u regiji, po etničkim kriterijima, već je Lagumdžija ujedino bošnjačke srpske i hrvatske demokrate i intelektualce, neovisno o njihovom ideološkom svjetonazoru, nacionalnosti ili vjeri.
Svojim hrabarnim istupima u javnosti bošnjački intelektualci učinili su nemjerljivo veliku stvar ne samo u obrani hrvatskih prava u BiH, već i veliku stvar za svoj narod: zadužili su Hrvate da dignu svoj glas kad god hrvatski političari pokušaju učiniti Bošnjacima ono što danas radi SDP-evo politika Hrvatima. Oni su se pokazali ljudima, prijateljima pravde, demokracije, prijateljima Hrvata. Da nije bilo Lagumdžije, Hrvati bi Bošnjake i danas gledali s predrasudama; držeći se one; svi su oni isti, svi oni hoće potlačiti Hrvate, ili bi Bošnjaci na Hrvate gledali kao na rušitelje i neprijatelje BiH.
Zato hvala Lagumdžiji i Bakiru, jer su pomogli otkriti ljude i neljude među Bošnjacima i Hrvatima, jer su pomogli da danas veliki broj i Hrvata i Bošnjaka govore gotovo istim jezikom razobličavanja nepravde. Hvala im jer su probudili Sarajevo, demokratsko Sarajevo. Hvala im jer sam zavolio to Sarajevo.
