Vozeći se magistralnim putom M17 Mostar-Čapljina nećete naići niti na jedan putokaz prema Bijači. Na ulazu u Čapljinu, na raskrižju za Metković i Ljubuški opet nema oznake.
Ovo je najfrekventnija cesta prema izlazu iz države - ali samo preko Graničnog prijelaza Doljani. Za većinu vozača to je jedini putni pravac prema Hrvatskoj, i obratno.
Baš kao i prošle godine, već sada se stvaraju gužve, iako je predsezona. Na Doljanima vozači radije čekaju, nego se odlučuju za Bijaču. Znaju li građani kako uopće doći do nje?
U središtu Čapljine postoji obilježje, ali samo za Ljubuški. Bijača nije naznačena. Signalizacije nema nikako. U to se možete uvjeriti putem prema Ljubuškom.
Na samom ulazu u središte Ljubuškog stoji natpis Granični prijelaz Bijača. Oni koji bi do njega došli iz zapadnog dijela Hercegovine susreću se s drugim problemima kao što su stari lokalni putovi, i naseljena mjesta.
Kroz Vitinu prolazi sav teretni i putnički promet prema Hrvatskoj. Neravan kolovoz na cesti nije neuobičajena pojava. A na kraju puta pustoš. Na autocesti koja vodi do Bijače prometa uopće nema.
Na granici su trenutno samo službenici. Milijuni maraka koji su uloženi u njegovu izgradnju bez kvalitetnih pristupnih cesta nameću pitanje - gube li smisao kad je i godinu dana nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju ovaj granični prijelaz nevidljiv?
