Iza nas su još jedni izbori. Reklo bi se, demokracija na nivou, naša mlada država postaje sve zrelija i ozbiljnija i napokon je stiglo vrijeme blagostanja i napretka. Ali, to bi samo rekli oni koji su ili naivni ili dobre šaljivdžije. Naravno, demokratsko je pravo svakog građanina, a i seljaka, dati glas onome za koga smatra da je njegova glasa vrijedan. Pa makar glas i prodao. Ali, ovi su izbori pokazali kako smo i dalje kameni spavači koje ni topovi, a ni rupe na cestama, ne mogu probuditi.
Ono što se u Radišićima, i to Gornjim, događalo taman, gle slučajnosti, dva dana prije izbora, još je jedna u nizu političkih farsi i tragikomedija. Naime, dio puta u selu od istoka prema zapadu, kojem svi stremimo i iz petnih žila se njemu upinjemo, puna dva dana bio je gradilište! Došli strojevi, valjci, pikameri, napravili malo buke a na dan predizborne šutnje i oni ušutjeli! I tako su najbolje oslikali tužnu sliku naše općine i njezinih općinara, da ne kažem guzonja, koji kupuju narod komadićima asfalta i turaju im u ruke listiće i umjesto njih stavljaju križiće u kvadratiće.
Ipak, nećemo remetiti njihov mir, njihove funkcije i radna mjesta, jer samo oni su bogomdani, uvijek spremni na žrtvu, sve iz ljubavi prema svome dže…, pardon, narodu. Nisu sposobni, ali su podobni. Vjerojatno će se nakon ovih izbora smilovati raji, pokrpati koju rupu prije Božića, baciti mrvice na njihove stolove pa onda opet, tamo negdje 2016. izvući iz arhiva svoje stare govore i pričati priče o poštenju i blagostanju.
A ti, rajo, spavaj i dalje. Doviđenja i laku noć!
