Kolumne Ljubuški

Orleanski, čemu ovo obraćanje reakcionarima? Tvoja kolumna Čim ih takneš u pravu žicu, postaju najveće hulje mi zvuči kao da se pravdaš, zato pitam. Znadni, nisu Ti dostojni ni vode u bukari dodat!

Moj pradjed Mate Andrijin Šimić, Ljubušak, Hercegovac, Austrijanac, kako su ga u knjige upisali Amerikanci, nije imao sreće živjeti u vremenu u kojem bi barem imao iluziju slobode izbora.

Nedavno su se ponovno bacale cipele na jednog državnika. Naime, u Cambridgeu je leteći objekt u obliku cipele uzeo pravac prema kineskom šefu Vlade Wen Jiabaou dok je tamo držao predavanje.



Kasna je večer, par minuta nakon pola deset. Zvoni telefon. Na drugoj strani žice uzdisaj, dug kao ispražnjen pogled u bol isjeckanu u komadiće. Tko je, pitam?

Ljubuški je ovih dana slavljenički grad. Neki kažu da proslavlja 565. rođendan, možda samo zato što su ove dvije petice i šestica lijepo posložene brojke.

Već brojim dvadeset i drugo proljeće. Rođen sam u komunističkom sutonu. Produkt hercegovačke obitelji koja sad poput naše vrle države iščekuje svoju propast.

U odnosu na ostali normalni svijet, samo sam sedam mjeseci proveo u maternici – ostala dva u inkubatoru trošne mostarske bolnice. Neprocjenjivo iskustvo. I Hercegovina je dobila novo lice…