U današnje vrijeme, kod nas, politika je postala način življenja, promišljanja, zapošljavanja (čitaj uhljebljivanja), opstanka u užoj društvenoj zajednici, a sve radi stjecanja bolje pozicije u društvu. Oni malobrojni, koji to uspiju, mogu smatrati kako su uspjeli pohvatati sve "važne karike" današnjeg sustava funkcioniranja u društvu, koje je prepuno konflikata. S druge strane su oni mnogobrojni, koji nisu uspjeli.
Možda nisu uspjeli zato što to nisu htjeli ili možda što nisu mogli doći na red od ovih prvih. Možda je razlog u činjenici da se "nisu htjeli gurati", nisu htjeli povlađivati. Imali su svoj stav. Možda zbog toga što se zapravo nisu htjeli prodati za judine škude. Oni su u današnjem društvu neprilagođeni romantičari, kojima prijeti istrebljenje. Odlazak u neku drugu zemlju. Jer suživot u društvenoj zajednici s onima malobrojnijima koji su se "uspjeli snaći" nije moguć. Takav suživot je pun sukoba. Baš zbog ovakvog raspadajućeg društvenog i socijalnog sustava, gdje su nas mjere vrijednosti i uspješnosti već odavno napustile teško je biti uspješan, situiran i pošten čovjek koji hoće pošteno raditi i od toga rada pristojno živjeti.
Društvo konflikta
Ovo društvo je nažalost svih nas postalo društvo konflikta, suprotstavljenih interesa s tendencijom pogoršanja. U društvu ne postoji radna atmosfera koja motivira, već upravno suprotno, demotivira pojedinca koji želi neki svoj normalan uspjeh prožet radom i sposobnošću. Ne podobnošću. Zašto je tomu tako današnji politički analitičari, koji se pojavljuju u različitim medijima od TV pa do novina i internetskih portala, nažalost nisu postavili točnu dijagnozu. Ne zamaraju se uzrocima nastanka konflikata u našem društvu, podijeljenosti ne više između različitih naroda, posebno podijeljenosti unutar istog naroda. Naši politički analitičari zapravo promoviraju samo sebe, zanemarujući potrebe javnosti da preko njih prepozna uzroke i bolesti društva u kojem živimo. Ovdje u nas, u našoj maloj, mikro sredini, ali i šire, jer razlike su neznatne, postoji konfliktan odnos između onih, koji su na jednoj strani (političari, kvazipolitičari, uhljebljeni zaposlenici), i onih drugih (obespravljeni radnici, obespravljeni branitelji ...), onih koji uopće nemaju šansu raditi. Nemaju šansu jer su oni prvi premrežili kompletan sustav upravljanja novcem, interesima, zapošljavanjima. Ono između ne postoji (ne postoji srednja klasa kao stup društva), što znači da je konflikt došao do vrhunca. Iako se nalazimo u 2016. godini, kod nas je, za razliku od zapadnih zemalja u kojima je demokracija razvijena, stanje kao da se nalazimo u šesnaestom stoljeću u kojem je robna proizvodnja dovela do antagonizma privatnih interesa, što proizvodi opsesivni egoizam.
Homo homini lupus est
U takvim odnosima koji su kod nas aktualni, zakoni tržišta izražavaju se kao zakoni džungle. To je jedno teško, depresivno socijalno-patološko stanje, slično onom srednjevijekovnom, gdje u toj tržišnoj utakmici, ili bolje rečeno političkoj interesnoj utakmici, vlada zakon "Homo homini lupus est"(čovjek je čovjeku vuk). Ova poznata krilatica engleskog filozofa Thomas Hobbes prispodobiva je i ovim našim vremenima i našim svakodnevnim životima. U ovom vučjem svijetu kategorije dobra i zla, pravde i nepravde, ne mogu se riješiti onog sebičnog privatnog i individualnog i usmjeriti ka općem dobru.
Opće dobro u našem današnjem društvu postalo je nepoznata kategorija koju tek ponekad možemo pročitati u nekim starim novinama u arhivi. Arhivirano opće dobro u našem društvu znači kako je osobni, egoistični interes točka od koje se polazi. To su nas naučili naši dugovječni političari koji su upravo napravili takav premreženi interesno kriminalni sustav u kojem uspijevaju samo oni koji su uključeni u njega, najčešće s orasima u džepovima. Oni drugi koji su vani, nepodobni su stanovnici ovoga društva. Oni su obespravljeni radnici, zaboravljeni branitelji, oni bez posla. Obični ljudi koji od života ne traže previše. Samo mrvu dostojanstva, ponosa. Traže normalan život i normalnu egzistenciju s pravom, koje bi mu trebale omogućiti poluge demokratskog sustava. Te poluge su u današnjem društvu pukle.
Tovari i vlast
Zato nam je svima, kao što je to u šesnaestom stoljeću pisao Thomas Hobbes, nužno potrebna pravna država. Država koja će težiti općem dobru, zanemarujući interes samo manjeg dijela njenih stanovnika. Potrebna nam je država koja će svima biti majka, ne maćeha.
Nakon ovih lokalnih izbora ostalo je sve po starom, pa ispada kako je, sudeći po glasačkim listićima, narod odlučio ne dobiti državu. Ispada da su oni mnogobrojniji, socijalno ugroženi, poljoprivrednici, radnici, neuposleni..., glasali (svjesno ili nesvjesno), za one malobrojnije, političare koji će raspolagati znatnom moći i proračunom, kojim će gojiti svoje sljedbenike koji će i dalje zauzimati ključne pozicije.
Na taj način mnogobrojniji su, korištenjem biračkog prava ovlastili malobrojnije da ih i dalje "mogu jašiti", jer izgleda da čovjek izdržljiviji od same životinje. Političari su stvorili konflikt da bi nas vječno" mogli jašiti". Za sada u tome uspijevaju, jer nismo dovoljno zreli za kvalitetnu prosudbu. Uspijevaju nas ostaviti u filozofskim razmišljanjima iz šesnaestog stoljeća i ne daju nam, upravo zbog stvorenog konflikta, kretati se naprijed. Homo Homini lupus est - čovjek je čovjeku vuk!
