Slijepa pravda (2)

U sudskom procesu kojeg je, kao Tužiteljica, pokrenula Marina Mišetić Zeljko, protiv Ministarstvo obrazovanja ZHŽ Široki Brijeg i dr. radi poništenja rješenja i dr. bilo je niz spornih i, po mišljenju tužiteljice, spornih postupaka i odluka koje je donijela sutkinja Ankica Čuljak. Tako je bilo i u slučaju pozivanja bivše ministrice Helene Lončar, koja se uporno izbjegavala odazvati pozivu suda te je, u konačnici, morala biti privedena na ročište.

Predsjednica Općinskog suda Ljubuški Ankica Čuljak morala bi po službenoj dužnosti nadgledati zakonitost rada Općinskog suda Ljubuški, a ona sama postupa nezakonito. Postoje brojni dokazi koji dokazuju da je sutkinja Ankica Čuljak otvoreno pristrana, da postupa nezakonito i da teško krši osnovna pravila sudskog postupka.

Slučaj svjedoka Helene Lončar

Na pripremnom ročištu, dana 9.9.2014.g., punomoćnik tužiteljice je zatražio da se, u svojstvu svjedoka na glavnoj raspravi, sasluša tadašnja ministrica obrazovanja Helena Lončar. Ministrica obrazovanja Helena Lončar je više puta dostavljala Sudu nekakve akte kojim obavještava Sud da je spriječena doći na glavnu raspravu, a nije dostavila valjan dokaz koji opravdava njen nedolazak. Obzirom da Helena Lončar nije dostavila dokaz koji opravdava njen nedolazak, predsjednica Općinskog suda Ljubuški Ankica Čuljak je morala odmah, po službenoj dužnosti, dati nalog sudskoj policiji da se privede svjedok Helena Lončar, ali to Sutkinji nije smetalo i stala bi u njenu obranu.

Punomoćnik tužiteljice nije htio odustati od svjedoka Helene Lončar pa je ponovo na trećem glavnom ročištu dana 27.4.2015. godine izjavio
"Bivša ministrica svjedok Helena Lončar se ovako poigrava s tužiteljicom iz razloga što sud krši osnovna pravila sudskog postupka i nije naložio policiji njeno prisilno dovođenje odmah nakon rasprave od 21.11.2014.g. jer nije dostavila nikakve dokaze koji bi opravdali njen izostanak. Zbog svega ovoga pun. tužiteljice zahtjeva da sud ponovno naloži policiji da svjedoka Helenu Lončar prisilno dovede na slijedeću glavnu raspravu".

Predsjednica Općinskog suda Ljubuški nije mogla više opravdavati nedolazak svjedoka Helene Lončar na glavnu raspravu pa je donijela rješenje u kome piše
"Nalaže se svjedoku Heleni Lončar da dostavi dokaze zbog kojih nije pristupila na današnju glavnu raspravu kao dokaze za nedolazak na ranije zakazane glavne rasprave obzirom da je samo paušalno navodila da ne može pristupiti na glavnu raspravu zbog neodgodivih obveza, a ukoliko ne dostavi dokaze kojim bi opravdavala raniji nedolazak na glavnu raspravu ista će se kazniti sukladno čl. 410. ZPP-a FBiH. Stoga će se svjedok Helena Lončar u nastavku glavne rasprave privesti putem djelatnika sudske policije" (Dokaz: Zapisnik s glavne rasprave od 27.04.2015. godine).

Dakle, sutkinja Ankica Čuljak je donijela Rješenje od 27.4.2015.g. kojim se naređuje prisilno dovođenje svjedoka Helene Lončar, iz Vinjana b.b. općina Posušje, na ročište za glavnu raspravu zakazanu za dan 2.6.2015. godine (Dokaz: Rješenje od 27.4.2015.g.).

Policija je, dana 2.6.2015. godine, privela svjedoka Helenu Lončar s adrese Vinjani bb Posušje. No, u Zapisniku s glavnog ročišta od 2.6.2015. godine piše:
"Svjedok potražuje troškove dolaska na današnje ročište obzirom da je na današnje ročište došla iz Sarajeva sa svojim osobnim vozilom jer je već na početku navela da se nalazi na radu u Sarajevu. Potražuje troškove u iznosu od 80,00 KM".

Sutkinja Ankica Čuljak donosi Rješenje
"Nalaže se tužiteljici da u roku od 8 dana na ime troškova dolaska svjedoka Helene Lončar iz Sarajeva do Ljubuškog plati troškove u iznosu od 80,00 KM." Dakle, policija privela svjedoka Helenu Lončar iz Posušja, a sutkinja Ankica Čuljak traži od Tužiteljice da joj plati troškove dolaska iz Sarajeva.

Ovo su samo neki od brojnih dokaza da je sutkinja Ankica Čuljak vrlo pristrana, da teško krši osnovna pravila sudskog postupka i da Tužiteljici želi nanijeti što veću štetu zato što je politički nepodobna.